Header Ads

THE FIVE FIRST SATURDAY DEVOTION

THE MAGNIFICIENT PROMISE

"see my daughter, My Heart surrounded by Thorns, with which ungrateful Men pierce them by their blasphemies and ingratitude. You at least try to console me. Tell everyone that, I promise to assist at the hour of death with the graces necessary for Salvation all those who in order to make reparation to me, who on the first Saturday of five successive months, would attend Mass, go to confession, receive Holy Communion, say five decades of the Holy Rosary and keep me company for a quarter of an hour, meditating on the fifteen mysteries of the Holy Rosary.."


                                                     Our Lady of Fatima
                                        Thursday, December 10, 1925
                                                      Pontevedra, Spain.

1 comment:

  1. Monah benediktinac nije nikad sam, on zivi u zajednici brace i skupa s njima sluzi Bogu po benediktinskoj lozinci: "Moli i radi!"
    Redovnicka sredina bila je za Anzelma vrlo pogodna da se razviju njegovi bogati talenti, a jos vise da budu iskoristeni pisanjem i poucavanjem. Anzelmo je mnogo napisao. Njegovi najstariji spisi potjecu iz godina 1070. do 1078. Bile su to godine nakon zavrsene njegove duhovne formacije. On je dozreo i poceo stvarati. Iz toga razdoblja sacuvana su nam njegova prva pisma, molitve i razmatranja. No, osim njih nastadose i njegova vrhunska ostvarenja o Bozjoj opstojanosti i biti. To su: 'Monologion' ili 'Primjer razmisljanja o vjeri', te 'Proslogion' ili 'Vjera koja trazi razumno opravdanje'. Tim je djelimaAnzelmo pokazao svoju filozofsku zrelost. Proslogion mu nosi najjace znacajke jasnoga i originalnoga djela.
    Anzelmo je bio plodan pisac. Napisao je jos citav niz djela, kao sto su: 'O istini', 'O slobodnoj volji', 'O padu djavla'. U tim djelima ispituje odnos izmedju istine, pravednosti i slobode. Oko godine 1090., Anzelmo je kao ucenjak, pisac i teolog dosao u sukob s Roscelinom, kanonikom iz Compiegnea. Taj ga je optuzio da podupire krivovjerne poglede na nauk o Presvetom Trojstvu. Anzelmo se obranio protiv te optuzbe u jednom pismu biskupu u Beauvais, ali je poceo i s pisanjem vrlo opsirne rasprave u kojoj izlaze svoje poglede. Djelo je nakom mnogih odugovlacenja dogotovio tek god. 1094., i posvetio ga papi Urbanu II. Ono nosi naslov 'O utjelovljenju Rijeci'.
    Godinu dana kasnije naslijedio je Lafranca na nadbiskupskoj stolici u Canterburyju, i tada pocese za njega teske godine borbi i sukoba s engleskim kraljevima, koji su se sve vise uplitali u crkvene poslove. Zato ga i Casoslov Bozjega naroda ovako velica: "Anzelmo uresen bi biskupskom sluzbom. Odvazno se borio za slobodu svete Crkve. Neustrasivim je glasom zasvjedocio da Crkva nije sluskinja, vec slobodna Kristova zarucnica." Zbog svoga stava u obrani prava Crkve dva puta je morao ici u progonstvo.
    Zanimljivo je, da je bas u vrijeme borbe s engleskim kraljevima napisao nekoliko teoloskih djela od najvece vrijednosti. To su: 'Zasto je Bog postao covjekom?', 'O izlazenju Duha Svetoga', 'O slaganju Bozjega sveznanja, preodredjenja i milosti za slobodnom voljom'. Prvo je od ta tri djela najvrijednije kao i 'Proslogion' medju filozofskim djelima.
    Posljednje tri godine zivota Anzelmo je proveo u miru i spokoju u Engleskoj.
    Umro je 21. travnja 1109. u Canterburyju.
    Tek godine 1720., papa Klement XI. proglasio ga je nauciteljem Crkve, a da nikada formalno nije bio kanoniziran. No, o njegovu naslovu sveca nitko ne sumnja, jer Crkva samo kanonizirane svece uvrstava u broj svojih naucitelja. On je svoje visoke, ali i suhe teoloske spekulacije nastojao ugrijati i dati im zivot izljevima svojih osjecaja, koji se pretvaraju u najljepse molitve.
    Tako on moli: "Ucini, molim Te, Gospodine, da osjetim i po ljubavi sto osjecam po spoznaji! Daj da osjetim i osjecajem sto osjecam razumom!"
    Ljubav prema Bogu, kojom je bio prozet, budila je u njemu bol nad vlastitim grijesima pa moli: "Daj mi, Gospodine, u ovome progonstvu kruha boli i suza, za kojima ceznem vise nego za obiljem svih naslada!"
    IME potjece iz staronjemackoga te znaci: OD BOGA ZASTICEN.

    ReplyDelete

Powered by Blogger.